gornji milanovackultura

Moj Milanovac- Kako je Đuzepe Albano promenio veru i postao Dragoljub

Milanovčanke su bile među prvim ženama koje su iz opanaka obule cipele, nosile skupocene tkanine iz Evrope i prve koje su učile za šnajderke zahvaljujući Đuzepeu Dragoljubu Albanu, koji je svojim entuzijazmom doprineo otvaranju prve Zadruge i uticao na ubrzan privredni razvoj grada.

U Rajićevoj ulici nalazi se kuća Đuzepea-Dragoljuba Albana, obućara u starom Milanovcu. Priča o omiljenom milanovačkom Sicililijancu je gotovo filmska a njegov dolazak u naš grad neobična ratna avantura. Rođen je krajem devetesetih godina 19. veka na Sicijili. Kao jedanaestogodišnjak odlazi sa roditeljima u Ameriku. Njegov otac otvara radnju u Bruklinu (Njujork) gde mali Đuzepe uči obućarski zanat. U Prvom svetskom ratu učestvuje na strani Italije gde biva i ranjen a u Milanovac dolazi kao ratni zarobljenik austrijske vojske za čije potrebe počinje da izrađuje obuću. Kada je probijen Solunski front i kada je vojska počela da se povlači, povela je i svoje zarobljenike. Ali zbog jedne Darinke i lepe mirne varoši, mladi Đuzepe se vratio u Milanovac.

Zbog ljubavi je iskočio iz voza u Lapovu i pobegao u Milanovac gde je ostao do kraja života. Kako je bio katolik, a Darinka prava Srpkinja koja nije želela da pređe u katoličju veru, Đuzepe je prešao u pravoslavce. Krstio se u crkvi Svete Trojice 1919. godine i dobio ime Dragoljub po svom kumu, uglednom građaninu Dragoljubu Skubicu. Venčao se sa Darinkom, i otvorio obućarsku radnju. Imali su četvoro dece: Viktora. Aleksandra, Jolandu i Irmu. U Albanovoj obućarskoj radnji koja se nalazila na mestu današnjeg hotela, često se sastajala milanovačka mladež između dva svetska rata. Uz zvuke obućarskog čekića ovde su slušali priče o Americi, vožnji tramvajem, Metropoliten operi i sicilijanskoj mafiji– rekla je Nataša Polomac -Petković, etnolog Muzeja rudničko-takovskog kraja.

Nataša Polomac-Petković, etnolog Muzeja rudničko-takovskog kraja

U paljenju Milanovca1941. izgorela je i njegova kuća, na šta je svojoj porodici rekao -“Više volim što je i nama izgorela kuća, nego da me moji Milanovčani zamrze”.

U porti milanovačke crkve nalazi se klupa- poklon najmlađeg sina Viktora sa posvetom kao uspomena na Darinku, Dragoljuba i brata Aleksandra koji je poginuo u Drugom svetskom ratu.

foto/Gm Press

Kada se otvorila fabrika bombone “Takovo” Dragoljub Albano je sa italijanskog prevodio licence za mašine za izradu bombone i alve, čime je dao doprinos osnivanju firme. Doveo je prvu Singer mašinu u Milanovac i osnovao kurs za šivenje I vezenje.

foto/privatna arhiva
foto/privatna arhiva
foto/Muzej rudničko-takovskog kraja

Dragoljub Albano je umro  1964. a sahranjen je na Gradskom groblju. Njegov unuk posetio je Naro, rodno mesto svog dede, odakle je doneo kamen koji se i danas nalazi na Albanovom grobu kao uspomena na sunčanu Siciliju i more.

foto/Gm Press

GM PRESS/Aleksandra Stevanić

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezani članci

Back to top button