DRUŠTVOVESTI

„Priroda više ne prašta”

Čovek i priroda

ŽIVOTINJSKI SVET RAVNOTEŽA

Zaštita životne sredine podrazumeva skup različitih postupaka i mera koji sprečavaju ugrožavanje životne sredine s ciljem očuvanja biološke ravnoteže. Ekološka odbrana je multidisciplinarna i treba da predstavlja trajnu obavezu svih članova društva. Njena multidisciplinarnost proističe iz činjenice da zdravlje, životna sredina i socijalni uslovi predstavljaju kompleks oblasti i problema koji su u stalnoj interakciji. Briga o životnoj sredini je sa gledišta našeg društva prioritet od sveukupnog značaja za društvo. Zdrava životna sredina je osnov za očuvanje ljudske egzistencije, zdravog razvoja društva i bitan faktor za nivo života stanovništva.

Foto:Pixabay.com

Nestaju prirodna mesta gde biljke i životinje žive bez uticaja čoveka. Uništavanje staništa može biti uslovljeno delovanjem čoveka na prirodna staništa, ali I prekomernim zagađivanjem I globalnim promenama koje takođe nastaju delovanjem čoveka.

Neki ljudi love zato što uzivaju u ubijanju životinja. Drugi ubijaju zato što im je to jednini način da dodju do hrane ili da stvore sebi uslove za život. Najsigurniji način zaštite životinja od preteranog lova je zabrana lova. Mnoge ugrožene vrste zaštićene su strogim zakonima, međutim, zakonski propisi se često krše od strane lovokradica.

Uništenje staništa nastaje kao posledica širenja naselja, povećanja poloprivrednih površina, krčenje i seča šuma, isušivanje močvara i vlažnih staništa, zagađivanje I dr.

Pojava oboljenja ili uginuća većeg broja životinja od neke bolesti, uključujući I bolesti koje se sa životinja mogu preneti na ljude, koja je neuobičajena po broju slučajeva, vremenu i mestu javljanja ili zahvaćenoj vrsti životinja, kao i povećana učestalost oboljenja ili uginuća čiji je uzrok privremeno neutvrđen nazivamo epizootijama. Ona ima veliki društveni i ekonomski značaj jer ozbiljno može ugroziti poljoprivredu, stočarstvo i ekosisteme na određenom području, ako se javi u obliku epidemije.

Foto:Pixabay.com

Poseban problem predstavljaju zoonoze. Usled klimatskih promena u budućnosti sve češće će biti pojava egzotičnih bolesti poput groznice zapadnog Nila koja je aktuelna poslednjih godina. Najveći problem u vidu ekonomskih gubitaka i izazivanja vanredne situacije su eksplozivne zaraze sa A liste OIE (Svetska organizacija za zdravlje životinja):

Slinavka i šap

Vezikularni stomatitis

Vezikularna enterovirusna bolest svinja

Kuga goveda

Kuga malih preživara

Zarazna pleuropneumonija goveda

Nodularni dermatitis

Groznica dolina rifta

Bolest plavog jezika

Boginje ovaca i koza

Kuga konja

Afrička kuga svinja

Klasična kuga svinja

Influenca živine

Atipična kuga živine

Besnilo

U opštini Gornji Milanovac po brojnosti su najviše zastupljena ovce, svinje i goveda. Stočni fond u Gornjem Milanovcu je dobro razvijen, a što je vidljivo i iz brojčanih pokazatelja dobijenih Popisom poljoprivrede 2012.godine: goveda – 9964, svinja – 19396, ovaca – 44198, koza – 1881, konja – 130, magaraca i mula – 14, ukupna živina – 73600, kunići – 215, nojevi – 0, ukupan broj pčelinjih košnica – 5741. Na osnovu podataka Lovačkog društva Vojvoda Milan Obrenović na teritoriji opštine Gornji Milanovac nalaze se tri lovišta: Takovo, Suvobor i Rudnik. Lovištima Takovo i Suvobor gazduje Lovačko društvo „Vojvoda Milan Obrenović“, a lovištem Rudnik JP „Srbijašume“. U tački 1.5.3. ove procene su navedene vrste i brojno stanje lovnih vrsta u lovištima.

Poslednjih 10 godina, na osnovu podataka Ministarstva poljoprivrede-Uprava za veterinu, na teritoriji opštine Gornji Milanovac je bilo pojave bolesti sa A liste OIE: Besnilo i Bolest plavog jezika. Na osnovu izveštaja o kretanju zaraznih bolesti životinja na teritoriji opštine Gornji Milanovac u periodu 2007-2016 godine možemo zaključiti da trenutno postoji najveći rizik postoji od pojave bolesti plavog jezika I bolesti koje nisu na A listi OIE koja se često javlja je američka kuga pčelinjeg legla.

Bolest plavog jezika se javlja najčešće sporadično i sezonski. Izvori zaraze su najčešće obolele ovce, zatim goveda i koze. U prenošenju zaraze glavnu ulogu imaju komarci u kojima se virus i umnožava. U epizootiologiji ove bolesti geografske I klimatske prilike (visina, vlaga, toplota) igraju značajnu ulogu zbog razmnožavanja insekata. Inkubacija iznosi 2-7 dana i u akutnom obliku prvi simptom je povišena temperatura koja iznosi 41-42°C i na tom nivou se zadržava i do 7 dana. Zatim se javlja tahipnoja i hiperemija usne i nosne sluzokože sa pojačanom salivacijom i iscetkom iz nosa. Nosni iscedak je prvo serozan, zatim purulentan, pa čak i sa primesama krvi. Na usnama, jeziku i podviličnoj regiji pojavljuje se edem. Otok jezika može biti jako izražen, tako da viri iz usta, a boja mu je tamno plava. Pri ovome epitel jezika može biti oljušten, kao i sluzokoža usta zbog čega se javlja i krvarenje. U nekim slučajevima javlja se i proliv sa primesama krvi, što je vrlo nepovoljan prognostički znak. Vuna opada u pramenovima. Klinička slika daje osnovu za postavljanje dijagnoze, ali ne u svim slučajevima, a sigurna dijagnoza postavlja se laboratorijski dokazivanjem antitela u krvi. Terapija se ne sprovodi i kada se utvrdi bolest plavog jezika sprovode se sledeće mere:

• ubijanje svih prijemčivih životinja na zaraženom gazdinstvu bez odlaganja

• neškodljivo uklanjanje leševa

• vakcinacija u skladu sa posebnim programom vakcinacije

Američka kuga pčelinjeg legla je zarazna bolest larvenog stadijuma medonosne pčele (Apis melifera) i drugih podvrsta pčela (Apis spp.), ne i odraslih pčela, koja se lako širi i uporno održava u pčelinjacima. Spada u grupu zaraznih bolesti koja je, po zakonu, na teritoriji Republike Srbije, obavezna za prijavljivanje. Kod pojave bolesti neophodno je preduzeti veliki broj mera i postupaka kako bi se sprečilo njeno dalje širenje. Bolest ima značaj i sa stanovišta međunarodne trgovine, pa je izvoz, odnosno uvoz pčelinjih zajednica dozvoljen pod određenim, kontrolisanim uslovima. Zbog velikog epizootiološkog i ekonomskog značaja za pčelarstvo, bolest je svrstana na listu naročito opasnih zaraznih bolesti životinja Svetske kancelarije za epizoozije (OIE). Američka kuga pčelinjeg legla se ne leči, već se u slučaju pojave bolesti preduzimaju radikalne mere:zatvaranje i kontrola zaraženog pčelinjaka;zatvaranje legla i gušenje pčela zaraženog društva kada sve pčele uđu u košnicu; spaljivanje ramova zajedno sa saćem, medom i pčelama obolelog društva; zakopavanje istog i dezinfekcija.

Na teritoriji opštine Gornji Milanovac je bilo pojave besnila koja se nalazi na A listi OIE. Besnilo je teška zarazna bolest od koje može oboleti svaki sisar. Između ostalog i čovek. Ali od besnila najčešće obolevaju psi, vukovi, mačke i lisice. Pošto se uzročnik besnila nalazi u balama (pljuvački) zaražene životinje, zaraza se lako širi ujedima zaraženih životinja. Znatno ređe, usled ujeda besnih pasa ili vukova, oboleva I krupna stoka koja uključuje konje, svinje i koze. One međusobno gotovo nikad ne prenose besnilo. Ova se bolest javlja u dva različita oblika, oba objašnjiva činjenicom da virus napada nervni sistem. Javlja se u vidu jednog jako razdraženog stanja, po kome je bolest I dobila svoje ime, i u vidu takozvanog tihog besnila, koje i ne zaslužuje ime besnila. Oba oblika se javljaju manje-više kod svih životinja koje oboljevaju od besnila. U cilju suzbijanja besnila sprovodi se zaštitno vakcinisanje pasa i mačaka i tu meru ne treba nikako napustiti. Uzročnik besnila pripada grupi RNK virusa, a svrstan je u Rhabdoviruse. Prema podacima Uprave za veterinu, Ministarstve poljoprivrede I zaštite životne sredine Republike Srbije, ukupan broj slučajeva besnila u našoj zemlji je značajno smanjen uvođenjem oralne vakcinacije divljih životinja 2010. godine, tako da je broj slučajeva besnila odnosu na 2009 godinukada je zabeležen 181 slučaj smanjen i u 2010=104, 2011=46, 2012=19, 2013=5, 2014=3, 2015=3, 2016=4. Na teritoriji opštine Gornji Milanovac poslednji slučaj je zabeležen 2011.godine. U tabeli 142 je prikazan izveštaj o kretanju zaraznih bolesti životinja u poslednjih 10 godina na teritoriji opštine Gornji Milanovac.

Razvoj, prenošenje i širenje bolesti

Putevi prenošenja zaraze – podrazumeva mehanizam, put i sredstva kojima se mikroorganizmi prenose od izvora do nove životinje. Mikroorganizmi se prenose kontaktom koji može biti :

• direktan – ugrizom, dodirom, češanjem i koitusom

• indirektan – preko predmeta, drugih životinja i čoveka

Da bi došlo do infekcije neophodno je prisustvo patogenih, virulentnih mikroorganizama u dovoljnom broju da savladaju odbrambeni mehanizam organizma. Najmanja količina mikroorganizama uneta na određeni način koja dovodi do kliničkih simptoma bolesti naziva se minimalna infektivna doza. Najmanja količina mikroorganizama uneta na određeni način u organizam koja dovodi do smrti se naziva minimalna letalna doza.

Prema načinu širenja zarazne bolesti smo podelili na

• lančaste,

• talasaste i

• eksplozivne.

Lančaste zaraze nastaju pojedinačno ili u zapatima. Uzročnici bolesti neprimetno se uvlače u zapat izazivaju latentnu ili hroničnu infekciju. Ove zaraze se sporo razvijaju, treba duže vreme da se pojedinačne zaraze spoje na jednom području.

Talasaste zaraze karakteriše visok morbiditet i mortalitet. Brzo oboljeva veliki broj životinja i potom uginjava i širenje se odvija u talasima. Novi talas nastaje ukoliko nismo uklonili izvor infekcije. Karakteriše ih brzo širenje, uzročnici su veoma invazivni, infekciozni.

Eksplozivne zaraze nastaju naglo, glavnu ulogu u nastanku i širenju ovih zaraza ima nespecifični faktor i radi se o endogenim infekcijama.

Na teritoriji opštine Gornji Milanovac izvori zaraze mogu biti životinje, predmeti koji su dolazili u dodir sa obolelim životinjama, kao i brojne divlje deponije.

Mogućnost preduzimanja preventivnih i kurativnih mera

Kad nastupi zaraza neophodno je postaviti dijagnozu, od tačnosti i brzine postavljanja dijagnoze zavisi dalji tok zaraze:

1. Epizootiološka anamneza,

2. klinička slika,

3. patoanatomski nalaz,

4. laboratorijski nalaz,

5. mikroskopski pregled,

6. kulturelna ispitivanja,

7. serološka ispitivanja,

8. alergijske probe,

9. biološki ogled na laboratorijskim životinjama.

Najpouzdaniji je nalaz iz laboratorije, dok se čeka nalaz preduzimaju se osnovne mere zaštite kako bi se sprečilo širenje zaraze. Najpre se obavlja pregled da bi ustanovili broj obolelih životinja, a potom se izoluje područje zaraze. Nakon dobijanja laboratorijskog nalaza kreće se sa suzbijanjem zaraze u skladu sa zakonskim merama i odredbama. Pravi se plan suzbijanja zaraze i izdaje se naredba za sprovođenje veterinarsko-sanitarnih mera na zaraženom području u toku i po prestanku zaraze. Ovaj program mera sadrži plan sprovođenja imunoprofilakse u širem području.

Dva osnovna metoda za suzbijanje i iskorenjivanje bolesti su:

• imunoprofilaksa

• uništavanje obolelih životinja i neškodljivo uklanjanje leševa

Veterinarske stanice rade na prevenciji nastanka bolesti primenom imuoprofilakse (atipična kuga živine, kuga svinja, besnila). Primenom dijagnostičkih metoda radi ranog utvrđivanja prisustva bolesti (tuberkuloza, bruceloza, leukoza), takođe vrše I praćenje i evidentiranje kretanja životinja. Nemaju sva naseljena mesta u Opštini veterinarske stanice ali je broj i lokacija postojećih veterinarskih stanica takav da veterinarski radnici iz postojećih stanica mogu, odgovarajućim prevoznim sredstvima, da redovno pružaju zdravstvenu zaštitu životinja i do najudaljenijih naseljenih mesta. U cilju sprečavanja pojave, širenja, suzbijanja i iskorenjivanja zaraznih bolesti životinja i zoonoza i obezbeđivanja kontinuiranog praćenja kretanja životinja, sva goveda, svinje, ovce, koze, konji i psi se obeležavaju i evidentiraju u Centralnoj bazi, a gazdinstva na kojima se nalaze ili uzgajaju goveda, svinje, ovce, koze, konji, živina, pčele i ribe registruju i evidentiraju u Centralnoj bazi. Veterinarske stanice/službe ažuriraju podatke u Centralnoj bazi, vrše deaktivaciju gazdinstava, odnosno uloge držaoca pojedinih vrsta životinja na kojima se više ne nalaze životinje za svaku pojedinačnu životinjsku vrstu i sve kadrovske promene lica koja vrše sprovođenje Programa mera zdravstvene zaštite životinja Vrši se kontinuirano praćenje i evidentiranje u Centralnoj bazi kretanja goveda, odnosno svinja, ovaca i koza, prema posebnom propisu. Veterinarska stanica obaveštava i edukuje vlasnika/držaoca životinja o obavezi prijavljivanja kretanja životinja, a u slučaju nepridržavanja propisanih uslova o tome odmah obaveštava veterinarskog inspektora radi nalaganja korektivnih mera. Na stočnim pijacama, sabirnim centrima i dogonima obezbeđuje se bavezno prisustvo ovlašćenog obeleživača radi evidentiranja kretanja životinja I obaveštavanja Centralne baze. Uprava za veterinu i nadležna veterinarska služba sprovođenjem sistematske tuberkulinizacije krava, tuberkuloza je svedena na neznatan procenat. Vakcinacijom goveda i ovaca protiv crnog prišta smanjen je broj uginuća od ove zaraze i ona se javlja samo pojedinačno u starim antraksnim područjima.

Karakteristike ugroženog područja se odnose na postojanje prirodnih i veštačkih barijera za širenje zaraznih bolesti, ugrožavanje pojedinih životinjskih vrsta I potrebu za limitiranje zaraženog i ugroženog područja. Opština Gornji Milanovac se prostire na 836 km². Od prirodnih barijera od koristi mogu biti vodotoci prvog reda Kamenica, Čemernica, Dičina, Despotovica, Gruža, Dragobilj i Kačer, kao i relativno razuđen i brdovit teren, gustina naseljenosti životinjama, međusobna udaljenost objekata za držanje životinja i okolna naselja su zbijenije naseljena što može da olakša blokadu mesta u slučaju izbijanja zaraze.

Tekst je sastavni deo projekta „Priroda više ne prašta“, koji je sufinansiran sredstvima Ministarstva za informisanja i telekomunikacije. Stavovi izneti u medijskom projektu, nužno ne izražavaju stavove ministarstva koje je dodelilo sredstva.

 

 

GM PRESS

 

 

 

 

Slične vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Pogledajte
Close
Back to top button