
U holu Kulturnog centra „Mija Aleksić“ u Gornjem Milanovcu održana je promocija knjige „Detinjstvo na brodovima“, autorke Anastasije Menštajn, koju je prevela i obradila profesorka Gordana Naumović. Reč je o autentičnom svedočanstvu o izbeglištvu nakon Oktobarske revolucije, koje je pretočeno u edukativnu knjigu za decu i roditelje. Do ovog jedinstvenog dela profesorka Naumović je došla na nesvakidašnji način, a podatak o njegovom skrivanju bio je glavni pokretač dase upusti u proces prevoda. Ona je milanovačkoj publici otkrila kako ju je sudbina povezala sa ovim rukopisom i istakla:
„Ja sam knjigu dobila od studenata iz Tunisa. Znači, oni su Tunižani, ali studiraju ruski jezik u svom gradu i u svojoj državi. I kada sam završavala svoje obaveze prema njima, oni su mi poklonili knjigu, tu, ‘Detinjstvo na brodovima’ i rekli su mi: ‘Pazite profesorka, knjiga je 50 godina u bunkeru.’ I to je za mene bio okidač. To je gotovo. Čim su rekli 50 godina o toj knjizi niko ne zna i mene je to zaintrigiralo.“

Iako nosi težak istorijski kontekst, knjiga je uobličena kao specifičan porodični priručnik koji kroz sećanja jedne osmogodišnje devojčice nudi konkretna pitanja i zadatke koji podstiču dijalog između savremenih roditelja i dece. Kako profesorka objašnjava:
„Knjiga je napravljena kao dnevnik sećanja osmogodišnje devojčice. Znači, knjiga je porodična, zato što postoje pitanja na kraju svake priče za decu i za odrasle.“
Glavni cilj ovog izdanja jeste da se stvori prostor u kome će se članovi porodice ponovo zbližiti i odvojiti od digitalnih ekrana, što je danas jedan od najvećih izazova odrastanja, pa autorka prevoda dodaje:
„Kod nas ne postoje, postoje dečije knjige, ali porodične knjige ne postoje. I eto, da uradim jednu porodičnu knjigu gde će, gde će mobilni da se baci i gde će jednostavno roditelji i, i deca da stanu.“
O dubokom istorijskom i emotivnom kontekstu ovog dela na promociji je govorio istoričar Radivoje Minić. On je podsetio da knjiga donosi sentimentalne uspomene devojčice koja je sa porodicom i hiljadama drugih ljudi morala da napusti Rusiju i spas potraži na brodovima u afričkoj luci Bizerta, gde su proveli pune četiri godine bez dozvole da siđu na kopno. Minić je tom prilikom naglasio:
„To su sentimentalne uspomene Anastasije Menštajn, koja je tad bila dete u vreme i Oktobarske revolucije i u vreme građanskog rata… Četiri godine su živeli na brodu i zaista je to jedno autentično svedočanstvo o svakodnevnom životu koji se odvija na vodi, na brodu, o ljudima koji su apatridi, koji tuguju za svojom otadžbinom i koji, uprkos teškom položaju… ipak, na neki način Anastasija ostavlja jednu veliku poruku koja se može sublimirati u tome da, uprkos životnim teškoćama, mukama, teskobama, ipak život mora da pobedi“- istakao je Minić.

Uvodnu reč na promociji dao je Vojkan Nikolić, dok je odlomke iz ovog emotivnog svedočanstva pred publikom čitala dramska umetnica Zorica Jovanović.
GM PRESS




