
Konvencija o pravima deteta – najvažniji međunarodni dokument kojim se štite prava deteta, obavezujući za sve zemlje potpisnice, uključujući i Srbiju – usvojena je 1989. godine, u vreme kada je internet još uvek bio u ranoj fazi razvoja. Shodno tome, Konvencija ne poznaje termine iz digitalnog okruženja, koje je u međuvremenu postal „prirodno okruženje” dece koja odrastaju u digitalnom dobu.
Sa intenziviranjem razvoja digitalne tehnologije, pre petnaestak godina, povela se rasprava o tome da li prava deteta, garantovana Konvencijom, važe i u digitalnom svetu. Rasprava je bila kratka, I ako je uopšte postojala dilema, veoma brzo je konstatovano da se prava deteta odnose jednako i na digitalni svet. To je potvrđeno iz različitih izvora, ali svakako je najznačajniji stav Komiteta za prava deteta (Committee on the Rights of the Child, 2017), kao vrhovnog autoriteta za tumačenje odredaba Konvencije, koji je kroz svoje preporuke i komentare otklonio svaku dilemu na ovu temu. Istovremeno, umesto pitanja da li prava deteta važe i u digitalnom svetu, koje je stavljeno ad akta, pokrenuto je drugo, mnogo kompleksnije pitanje: kako osigurati puno poštovanje prava deteta u digitalnom svetu, koje je aktuelno i danas. Ovu publikaciju vidimo kao deo odgovora na njega.
Prava deteta propisana Konvencijom o pravima deteta, odnose se i na digitalno okruženje.
Internet je prvobitno bio fenomen razvijenih zemalja i engleskog govornog područja. Kreatori javnih politika prećutno su podrazumevali činjenicu da su korisnici interneta odrasli, a ni dizajneri interneta nisu imali na umu decu. Nažalost, internet je i dalje „slep” za razvojne potrebe i kapacitete dece, kao potencijalno najugroženijih korisnika. Uprkos činjenici da na internetu ima sve više sadržaja koju su namenjeni deci, mada im nisu uvek i primereni, internet je otvorio brojne mogućnosti za ugrožavanje prava deteta. „Filtriranjem” sadržaja i „blokiranjem” pristupa neprimerenim sadržajima odrasli neće doprineti tome da internet postane „bolje mesto za decu”. Nakon skoro tri decenije od pojave svetske mreže (engl. World Wide Web, WWW) i usvajanja Konvencije, prava deteta u digitalnom okruženju i dalje su nedovoljno prepoznata od strane onih koji upravljaju internetom na globalnom nivou (Livingstone et al., 2016).
Poslednjih godina pokrenuto je više inicijativa, posebno od strane međunarodnih organizacija koje se bave zaštitom dece (UNICEF, Savet Evrope), sa ciljem da se prava deteta efikasno zaštite i u digitalnom okruženju. Jedna od njih rezultirala je Digitalnom konvencijom (Children’s Commissioner, 2017), u kojoj je većina članova Konvencije o pravima deteta redefinisana tako da direktno upućuju na digitalno okruženje, a sa namerom da se ukaže na jaku vezu širokog spektra Konvencijom garantovanih prava I praktičnih situacija u kojima se deca susreću u digitalnom okruženju. Ipak, usvajanje Opšteg komentara Komiteta za prava deteta, na temu ostvarivanja prava deteta u digitalnom okruženju, bilo bi od velikog značaja za efikasniju zaštitu prava deteta.
Sredinom 2018. godine, Savet Evrope usvojio je Nove preporuke državama članicama o pravima deteta u digitalnom okruženju (Council of Europe, 2018). Njihova suština odnosi se na to kako bolje zaštiti i osnažiti decu kao nosioce prava u digitalnom svetu. Vladama se preporučuje da usklade zakonodavstvo, politike i prakse, kako bi se osiguralo adekvatno ostvarivanje svih prava deteta.
U kontekstu korišćenja digitalnih uređaja i interneta, od posebne je važnosti poštovati, zaštititi i osigurati pravo deteta na privatnost i zaštitu ličnih podataka.
Projekat „Deca i izazovi savremenog doba” je sufinansiran od strane Opštine Gornji Milanovac .
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
GM PRESS